Zemni bumbar

Zemni Bumbar – Bombus Terrestris

Zemni bumbar je najvea i najrasprostranjenija europska vrsta biumbara. Najčeše se koristi za oprašivanje  biljaka u staklenicima i plastenicima  pa je zato raširen po cijelom svijetu.  

Kako ga prepoznati?

Ima žuti ovratnik blizu glave i još jedan na trbuhu. Matica ima žutosmeđi stražnji dio zatka, dok radilice imaju bijeli  sa slabom žutosmeđom linijom koja ih odvaja od ostatka trbuha. Mužjaci imaju žućkasto obojene dijelove zatka i crne čekinje na glavi.

Stanište i navike

To su  društveni kukci koji žive u kolonijama koje čine matica, dojilje radilice za potomstvo i sakupljači hrane za sakupljanje nektara i peluda. Kolonija se progresivno razvija nekoliko tjedana (oko 4-8) do pojave mužjaka i budućih matica što isključuje kraj prirodnog ciklusa zajednice. Matica može doživjeti 12 mjeseci života, a radilice svega 2 mjeseca. Matice koje su preživjele zimu, već plodne, osnivaju novu koloniju. Prvorođeni su sve ženke, radilice, koje se brinu za zajednički rad: proizvode vosak za povećanje gnijezda koje je osnovala matica, skupljaju i pripremaju nektar i pelud za čuvanje kako bi podigli novo potomstvo i hraniti maticu , koja se sada bavi samo polaganjem jaja. Krajem ljeta neke se ženke uzgajaju da postanu matice, putem mehanizma koji još nije poznat, ali koji vjerojatno zahtijeva više ili bolju prehranu (slično uzgoju matica od strane pčela); zadužena matica također polaže neka neoplođena jaja, iz kojih će se roditi mužjaci. U ranu jesen nove matice se pare, a mužjaci, radilice i stara matica umiru. Maticee traže sklonište za hladne mjesece kako bi mogle ponoviti ciklus osnivanjem nove obitelji. Bumbari su vrlo marljivi i učinkoviti oprašivači. Zahvaljujući dlakama koje ih štite od hladnoće, njihov dnevni period aktivnosti je mnogo duži nego kod medonosne pčele; lete i uz vjetar te u uvjetima magle i kiše. Kreću se brže od pčele s jednog cvijeta na drugi, ali ispuštaju veće količine peluda: dok je pčelama potrebno više puta posjetiti isti cvijet kako bi ga potpuno oprašile, bumbar to često čini u jednom prolazu. Biljka tako može prije vremena izgubiti latice, smanjujući rizik od stvaranja plijesni koja bi potom zahvatila plod. Nadalje, bumbari imaju vrlo rastezljive usne dijelove koji im omogućuju da dosegnu središte vrlo dubokih cvijetova s ​​uskim vjenčićem, koje pčele teže dohvate (primjerice borovnice i brusnice).

Kako možemo pomoći?

Udruga biofila Hrvatske  blisko surađuje s  ekološkim poljoprivrednicima  kako bi  promovirala prakse koje su prijateljske prema divljim životinjama. Radeći zajedno, možemo stvoriti žive krajolike: mreže staništa  koje omogućuju divljim životinjama da se slobodno kreću, a ljudima da uživaju u blagodatima prirode. Podržite ovu zeleniju viziju budućnosti pridruživanjem ludruzi.